dugme Prirodna čuda

Priroda je na našoj planeti stvorila velika umetnička dela, koja svojom lepotom i neobičnim izgledom izazivaju divljenje kod ljudi širom sveta. Neka mesta su toliko lepa i čudesna da ih slobodno možemo nazvati svetskim prirodnim čudima.

Anđeoski vodopad je najviši vodopad na svetu. Nalazi se u Venecueli (Južna Amerika) na maloj reci Čurun, pritoci reke Korone. Visok je 979 m, a slobodan pad vode je 807 m. Zbog velike visine sa koje pada, pod uticajem vetrova voda se pre nego što dođe do zemlje pretvara u izmaglicu. Anđeoski vodopad predstavlja zapravo vertikalnu reku ponornicu koja izbija iz tunela potpuno gole i neplodne visoravni. Ovaj vodopad je otkrio američki pilot Džimi Anđel (Jimmy Angel) 1933. godine, leteći avionom iznad njega. 1937. godine kada je ponovo leteo iznad vodopada, točkovi aviona su se zaglavili u steni, tako da je pilotu i posadi bilo potrebno jedanaest dana da se vrate u civilizaciju. Zbog toga je ovaj vodopad nazvan Angel Falls, po prezimenu pilota koja ga je otkrio.

Viktorijini vodopadi su najširi vodopadi na svetu. Nalaze u Africi na reci Zambeziju, koja je prirodna granica između država Zambije i Zimbabvea. Šroki su preko 1,5 km, a voda pada sa visine od 128 m. Ime su dobili po britanskoj kraljici Viktoriji, a tako ih je nazavao istraživač Dejvid Livingston, prvi Evropljanin koji ih je video 1855.godine. Mnogi ljudi Viktorijine vodopade nazivaju najlepšim vodopadima na svetu. Izgledaju kao oblak pare koji se uzdiže prema nebu. Starosedioci Afrike ih nazvaju Mosiotunja, što u prevodu znači “dim koji grmi”. Zbog prelamanje sunčevih zraka kroz kapljice vode iznad vodopada se često pojavljuje duga.

Nijagarini vodopadi se nalaze na reci Nijagari, na granici između SAD i Kanade. Pretpostavlja se da su vodopadi nastali pre 12.500 godina na kraju poslednjeg ledenog doba, kada je došlo do otapanja velikih glečera. Nijagara u prevodu sa indijanskog jezika znači “voda koja grmi”. Reka Nijagara od jezera Iri mirno teče oko 56 km, a onda u blizini jezera Ontarija prelazi u brzake, nakon čega sa visine od 55 m pada u ponor bez dna u vidu podivljale pene. Vodopadi su ostrvom podeljeni na dva dela. Američki vodopad na istočnoj strani preliva se u ravnoj liniji širine oko 300 m, a kanadski vodopad  je dvostruko veći i ima oblik potkovice, po čemu je i dobio ime Potkovica.

Bora Bora je ostrvo koje se nalazi u Tihom okeanu, u središtu Francuske Polinezije. Udaljeno je 260 km od glavnog grada Papetea. U sredini ostrva se nalaze ostaci nekadašnjeg vulkana u obliku dva oštra i neravna vrha čije visine iznose 600 m i 725 m. Ostrvo je okruženo koralnim grebenom i lagunom sa blistavim belim plažama. Toliko je lepo da ga nazivaju ga biserom Tihog okeana i ostrvom iz snova. Prvi doseljenici na ostrvu su bili Polinežani, a o tome svedoče njihovi drevni hramovi. U jednom hramu se nalaze ploče na kojima su uklesane svete kornjače. Prvi Evropljanin koji je posetio ova ostrva bio je moreplovac Džejms Kuk. Od 1895. godine ostrvo Bora Bora pripada Francuskoj.

Bolova piramida je najveći kameni toranj na svetu. Nalazi se u Tihom okeanu uz istočnu obalu Australije. Prvi čovek za kojeg se zna da je video ovu stenu bio je Henri Ligberd Bol, zapovednik broda Saplaj, koji je prošao pored piramide  1788. godine prevozeći doseljenike na ostrvo Norfolk. Piramida je visoka preko 550 m, a njeno podnožje je široko oko 400 m. Ispod mora se vidi pravo poreklo piramide. Ona je odavno ugasen vulkan kojem je samo vrh ostao iznad nivoa mora, pa su zbog toga sve stene piramide vulkanskog porekla

Grand kanjon najdublji i najveći kanjon na svetu. Nalazi se u Arizoni (SAD) na nadmorskoj visini između 1500 i 2600 m, a izvajala ga je reka Kolorado noseći pesak, grumenje stena i crveni mulj Kanjon je dugačak je 446 km, širok 29 km i dubok preko 1500 m. Čine ga stene sa oštrim liticama, mnogo dolina i duboki klanci, a zbog izuzetno visokih temperatura tokom leta i male količine padavina tokom godine, u njemu rastu samo neke pustinjske biljke. Kanjon je nastao kao rezultat vulkanskih erupcija, naslage lave i erozije zemljišta. Naslage koje se nalaze na stenama ukazuju na to da je ovo prirodno čudo nastalo pre dve milijarde godina. Za evropsku javnost otkrili su ga španski istraživači 1450. godine. Gole stene kanjona menjaju svoju boju tokom dana, od zlatnožute ujutro do tamnoružičaste uveče. Po mesečini stene su bele i tamnoplave boje.

Obala kostura se nalazi u Africi, između pustinje Namib i Atlanskog okeana. Dugačka je oko 500 km, a prekrivena je belim peskom. Posmatrano iz vazduha, ona izgleda veličanstveno.  Izbrazdana je milionima peščanih dina, između kojih izranjaju pustinjske ploče u obliku šiljaka. Ove ploče se tokom godine mogu pomeriti do 15 m.  Ova obala je najopasnija obala na svijetu. Zbog opasnih struja, vetrova i oštrih grebena, na nju su se nasukali mnogi brodovi, tako da duž cele obale leže kosti kitova, potonulih mornara i olupine nasukanih brodova. Ime je upravo dobila po tim kostima koje je pokrivaju.