zvezdica Jezik i umetnost

Život je divno čudo koje se neprestano troši i osipa, dok umetničko delo ima trajnu vrednost i ne zna za umiranje. Čovekova nagonska potreba da se odbrani od zaborava i suprotstavi zakonima prolaznosti tera ga da stvara umetnička dela koristeći pri tome materijale koje mu sam život pruža. Jedan od njih je jezik, mnoštvo različitih reči i olovka u ruci koja ih zapisuje na papir.

Kjniževno delo je umetnost reči i jezika. Ono je čovekova pobeda nad prolaznošču i trošnošću života, njegov dokaz da je živeo, osećao i postojao u određenom vremenu i prostoru.  Svaki čovek ima potrebu za pričom i pričanjem, a književnost mu pomaže da se u tome snađe. Pisac koristi olovku kao vremeplov i kroz svoju priču i pričanje prezentuje duh nekog vremena i onoga što je ono donosilo, donosi ili će u budućnosti donosti. Pisanjem on iskazuje svoja osećanja, nadu i veru.  Njegove reči pretočene u umetničko delo predstavljaju testament budućim generacijama na osnovu koga oni mogu graditi svoju budućnost, učiti  i menjati stvari oko sebe. Pri tome, nije bitno o kome i u kom vremenu pisac piše.  Bitan je umetnički duh kojim je nadahnuta njegova priča i poruka koju ljudima govori njegovo umetničko delo.

Jezik i umetnost su duboko povezani i njihova veza je čvrsta i neraskidiva.  Vekovima unazad ljudi su pričali, a kao rezultat njihove priče stvarana su umetnička dela trajne lepote. Oblici pričanja su se menjali vremenom, ali potreba za pričom i pričanjem je ostala.  Neko baš u ovom trenutku jezikom stvara svoje umetničko delo, jer priča teče i pričanju nikad nema kraja.

Boske