zvezdica Svet u kome želim da živim

Svet u kome živim daleko je od savršenog i za to su odgovorni odrasli ljudi koji svojim sebičnim potezima uništavaju sve ono što je istinski dobro. Kada kažem odrasli, ne mislim pri tome na svoje najbliže, roditelje, rođake i nastavnike u školi, već na tuđince koje ne poznajem, a koji i pored toga imaju veliki uticaj na moj život.

U školi i kod kuće me uče šta su prave životne vrednosti i kojim putem treba da idem u svoju svetlu budućnost. Govore mi da je škola važna i da će mi obrazovanje biti odskočna daska ka boljem i lepšem životu.  Da li je to zaista tako?  Možda jeste u nekom drugom, boljem i pravednijem svetu.  U ovom u kome trenutno živim realnost je potpuno drugačija. Ko je danas uspešan čovek? Da li je to onaj koji je obrazovan, pošten i pravičan i koji svojim radom ne može da prehrani svoju porodicu ili onaj koji je stekao slavu i bogatsvo na grbači drugog? Da li su uspešni oni mladi ljudi koji du sledili uputstva svojih roditelja i nastavnika, marljivo učili i radili na sebi da bi jednog dana postali „neko“ i „nešto“ ili su to oni drugi koji su bez škole i poštenog rada postali  „nešto“ vredno po nekim novim merilima? Polugole pevačice, zaboravljeni pevači i neobrazovani političari gospodare našim televizijskim ekranima. To je slika sveta koji me okružuje, koji mi se ne dopada i iz koga želim da pobegnem poput mnogih drugih. Želim svet skrojen od sreće, nade i zdravlja u kome će mera uspeha biti veličina uma, poštenje i čistota duše, a ne slava i veliko materijalno bogatstva. Ako neko treba da bude slavan, onda neka to bude onaj koji je svojom mudrošću doprineo čovečanstvu i učinio sve nas bogatijim.

Čuo sam da je neki učeni čovek rekao da ti je život onakav kakve su ti misli.  Zato, iako se činim pomalo ogorčenim i razočaranim, trudim se da mislim pozitivno. Posmatram ljude oko sebe, sva ta draga poznata lica koji mi daju savete i u njihovim očima vidim šansu novog proleća. Nisam sam.  Uz njihovu podršku spreman sam da učim, radim i napredujem.  Ako želim savršen svet za sebe moram se borim svom snagom, moram da verujem u sebe i ne smem sa izgubim nadu nijednog trenutka. Želim da živim na mestu gde će se ceniti prave vrednosti, tamo gde umesto boli, mržnje i zla vladaju dobrota, pravičnost, ljubav i poštenje. Ako takvo mesto uopšte postoji, potrudiću se da stignem do njega.

Boske

 

 

"Čovekova nada je jača od iskustva, ne može je pokolebati tuđi neuspeh."

Meša Selimović