dugme Sedam starih svetskih čuda

U starom svetu, u godinama pre nove ere, drevni graditelji i kipari napravili su mnoge građevine čiji neobičan izgled i način izgradnje izaziva divljenje savremenog sveta. Najinteresantnije od njih izabrane su među sedam svetskih čuda.

Keopsova piramida je grobnica faraona Keopsa u Gizi i jedino je svetsko čudo starog sveta koje postoji i danas. Izgrađena je oko 2560. p.n.e. po nalogu faraona Keopsa, Snefruova sina i naslednika.  U srcu piramide je kraljeva odaja gde je smešten sarkofag od crvenog granita. Kada je sagrađena, piramida je bila visoka 145,75 m, ali se tokom godina smanjila za 10 m. Sastoji od oko 2.300.000 kamenih blokova koji su teški od 1 do 2,5 tone i obuhvata površinu od 5 ha. Dužina blokova je različita (neki su dugi i do 5 m), ali je visina svakog ista i iznosi 2 m. Horizontalni presek piramide je kvadrat, a dužina stranice podnožja je 229 m. Pretpostavlja se da je Keopsovu piramidu gradilo oko 100 000 ljudi punih 20 godina. Blokovi od kojih je napravljena su vađeni iz kamenoloma na levoj obali Nila i čamcima su dopremani niz reku, a to se moglo raditi samo u proleće kada je u Nilu bio visok nivo vode. 1954. godine u jami pokraj Keopsove piramide pronađena je netaknuta lađa duga oko 48 m i široka oko 5 m.

Kolos sa Rodosa je ogromna statua koju su sagradili stanovnci grčkog ostrva Rodos oko 200. godine p.n.e, u čast Heliosa, Boga sunca.  Statua je bila visoka oko 45 m i teška oko 70 t, a njena izgradnja je trajala je 12 godina. Kolos sa raširenim nogama i bakljom u ruci godinama ja stajao na ulazu u luku Rodos, dok ga veliki zemljotres nije srušio u more oko 226 godine p.n.e. Posle toga gotovo čitav milenijum statua Kolosa je ležala u ruševinama. 654. godine p.n.e. kada su Arabljani osvojili Rodos, ostatke  Kolosa prodali su Jevrejima iz Sirije. Govorilo se da je oko 900 kamila nosilo te ostatke. Kolos sa Rodos je poslužio kao inspiracija za izgradnju Kipa slobode u Njujorku.

Statua Zevsa sagrađena je oko 457. godine p.n.e drevnom grčkom gradu Olimpiji. Bila je visoka oko 12 m i  nalazila se u hramu izgrađenom u čast grčkog boga Zevsa. Statua je prikazivala Zevsa u sedećem položaju, u odeći od zlata i sa lovorom na glavi. Lice mu je bilo od slonovače, a oči od dragog kamenja. U levoj ruci je imao orla, a u desnoj, visoko podignutoj ruci držao je simbol pobede napravljen od zlata. U čast Zevsa 776. godine p.n.e održane su prve Olimpijske igre.  Kada su Olimpiju oštetili zemljotresi i velike poplave oštetila se i statua Zevsa. Da bi sačuvali statuu od rušenja Grci su je preneli u palatu u Konstantinopolju, ali je ona zajedno sa palatom izgorela u požaru.

Semiramidini viseći vrtovi su sagrađeni oko 600. godine p.n.e. u Vavilonu, blizu današnjeg grada Bagdada u Iraku. Pretpostavlja se da ih sagradio čuveni kralj Nabukodonosor II  za svoju ženu Semiramidu. Vrtovi su ležali na četverospratnoj kuli, a unutar svakog sprata nalazili su se svodovi od crepa koji su se oslanjali stubove visoke 25 m. Spratovi bili su spojeni stepenicama i pokriveni pločicama ružičaste i bele boje, a terase su bile napravljene od kamenih ploča preko kojih je bila nasuta plodna zemlja. Cveće i drveće je visilo sa terasa, a prema zapisima jednog vavilonskog sveštenika sluge su preko posebnog sistema crpile vodu iz reke Eufrata i tako ih zalevali. Ne postoji dovoljno arheoloških dokaza da su ovi vrtovi postojali.

Artemidin hram je sagrađen oko 550. godine p.n.e. u gradu Efesu u čast grčke boginje Artemide. Danas se od hrama mogu videti samo ostaci temelja i mesto na kojem nekada nalazio, nedaleko od grada Selčuk u Turskoj. Za razliku od drugih hramova, Artemidin hram je bio izgrađen od belog mermera. Mermerne stepenice koje su ga okruživale vodile su do najviše terase, a krov su podupirali kameni stubovi visine 20 m. Služio je kao religijsko zdanje, ali i kao tržnica. Godinama su ga posećivali trgovci, turisti, umetnici i kraljevi koji su odavali počast boginji Artemidi. Kada je 356. godine izgoreo u požaru, obnovljen je na istom mestu, ali su ga 262. godine p.n.e  Goti spalili i potpuno uništili. Arheološkim iskopavanjima lokacije otkriveni su temelji hrama i put koji je vodio do njega.

Mauzolej u Halikarnasu je počeo da se gradi oko 330. godine p.n.e. u persijskoj provinciji Kariji,  kao grobnica koja će večno objavljivati slavu kneza Mauzola. Mauzolej su gradili najpoznatiji graditelji i kipari toga doba, a knez Mauzol nije doživeo njegovo dovršenje. Pet stepenica je nosilo zid koji je dosezao do polovine visine grobnice. Tek na tom mestu započinjala je prava grobnica, okružena stupovima i pokrivena stepenastim krovištem. Veliki četvoropreg s kraljem i kraljicom za uzdama krunisao je čitavu građevinu. U XIV stoljeću vitezovi reda Svetog Ivana upotrijebili ga umesto kamenoloma pri gradnji Petrove tvrđave u Halikarnasu, tako da danas od ove grobnice nema nikakvih ostataka.

Svetionik u Aleksandriji je sagrđen između 300. i 280. godine p.n.e. na polustrvu Farosu Izgradio ga je Ptolemej I Soter koji je nakon smrti Aleksandra Makedonskog preuzeo vlast u Egiptu.  Legenda kaže da su troškovi izgradnje svetionika bili veliki, jer su osnovu svetionika činili veliki stakleni blokovi koji su bili otporni na neželjene uticaje morske vode. Svetionik je bio visok preko 117 m i u podnožju je imao oko 300 soba. Na najvišem spratu noću je gorela vatra, a danju su se koristila ogledalima koja su reflektovala sunčevu svetlost. Svetionik na Farosu je moreplovcima iz svih krajeva sveta omogućavao da bezbedno uplove u luku Aleksandrije. Svetlost sa svetionika se mogla videti na udaljenosti od 50 kilometara od aleksandrijske obale. Ovaj svetionik je vekovima bio simbol Aleksandrije.