zvezdica Plava zvezda

Plava zvezda je pesma u kojoj se pesnik direktno obraća čitaocu i govori mu da postoji neka čudna plava zvezda u životu svakog čoveka i da svako ima svoju plavu zvezdu koju mora sam pronaći.

Plava zvezda sadrži sve ostvarivo i neostvarivo, sve ono što se voli i o čemu se sanja. Ona je prisutna i u snu i u javi, ali se može videti i čuti samo kada se zažmuri i kada se zaspi. Snovi su čudesni i u njima je sve moguće. Zato treba sanjati i u snovima tragati za svojom plavom zvezdom. Ona sigurno postoji negde daleko, među drugim plavim zvezdama i čeka da je neko pronađe. Plavih zvezda ima mnogo, jer svako ima svoju plavu zvezdu i mora baš nju pronaći. Ako zvezda nije dovoljno plava, onda ona nije prava i tada mora lepše da se spava, da se sanja, da se traži neka nova zvezda, ona prava.  A zašto je zvezda baš plava? Zašto nije žuta ili bela? Plava je kao nebo, taj daleki beskrajni horizont, jer je ona negde daleko i nije je lako pronaći.  Da bi se našla prava, plava zvezda mora da se dugo luta, dugo traži, da se ode i na kraj sveta, do beskraja. Trud je veliki, ali nagrada je još veća. Kada neko pronađeš svoju plavu zvezdu, on dobija vernog saputnika koji sa njim korača kroz život i pomaže mu da pronađe pravi put. Tek kada je pronađe sazna šta ona znači, jer do tada ona je samo jedna velika tajna koju treba otkriti.

Plava zvezda je simbol snova i mašte, nade i želje da se ostvari neka ideja u budućnosti. Ona je tajanstvena zvezda vodilja u životu svakog čoveka, zvezda koja ga uvek prati i pomaže mu da dođe do željenog cilja.

Boske

Analiza

Pesma "Plava zvezda" je lirska opisna pesma. Ima pet strofa, a u svakoj strofi ima različit broj stihova. Prva strofa se sastoji od četiri stiha, druga od pet stihova, u trećoj strofi ima deset stihova, u četvrtoj šest i na kraju u peta, poslednj, strofa se sastoji od tri stiha. Rima u pesmi je parna.

Tema pesme su maštanja i snovi, a osnovni motiv pesme je zvezda, ali ne obična zvezda koju viđamo na nebu nego jedna čudna, plava i sjajna zvezda. Ona je daleka, nevidljiva i neuhvatljiva („ "iza šuma, iza mora, iza gora, iza reka iza mora, žbuna i trava“). Pesnik je traži u mislima, u mašti, u snovima. Do nje se može doći samo kada se sanja ili kada se sklope oči i sanjari. Mora uporno da se ide za njom i da se dugo traži. Čovek nikada ne sme da ostane bez svoje zvezde. Ako se jedna izgubi mora da se nađe druga, treća... Zašto je zvezda plave boje? Zato što je posebna, uzvišena i čista. Plava boja naglašava svežinu i vedrinu zvezde i pokazuje nam kolko se ona razlikuje od drugih.

Šta predstavlja plava zvezda i zašto moramo tragati za njom? Plava zvezda može da ima više značenja, ali pesnik prepušta čitaocu da sam otkrije tajnu i reši zagonetku u vezi sa njom o čemu i govori poslednja strofa.

Ja ti neću reći šta je
ova zvezda čudna, sjajna.
Kad je nađeš - sam ćeš znati.
Sad je tajna...

Kada otkrijemo šta želimo i za čim čeznemo i kada saznamo koji je naš životni cilj, naš ideal, tada ćemo i da shvatimo da je šta je u suštini plava zvazda. Ona je naša zvezda vodilja koja će nas voditi kroz život do našeg cilja. Ona simbolizuje ispunjenje naših želja. Poruka pesme je da uvek teba tragati za svojom “plavom zvezdom”, odnosno za svojim idealom, jer bez ideala i unapred određenih ciljeva život ne bi imao smisla. Pesnik nam poručije da zvezdu uvek treba da tražimo gde god da se ona nalazi, sve dok je ne neđemo. Drugim rečima treba uvek da sledimo svoje snove.

 

 O ljubavi i još ponečem (odlomak)

  "Vi rastete. Postoji nešto kao detinjstvo, kao dečaštvo i kao mladost. Za detinjstvo i mladost napisano je bezbroj lepih pesama. Za ono srednje doba, kad niste više šmrkavci, a niste još uvek ni sasvim odrasli, nema mnogo knjiga. To vreme kao da se pomalo zaboravlja. Taj most preko koga treba preći sa jedne na drugu obalu. Ta čudna pukotina između dvanaeste i šesnaeste, koja ponekad ume da traje celu deceniju, a nekad je preskočiš za trenutak.

    Ja sam napisao ove pesme da lakše dišete, da znate da imate negde u svetu jednog istinskog prijatelja koji se brine o vama drukčije nego tata i mama, rodbina ili nastavnici u školi. Jednog prijatelja pesnika, koji je i sam pomalo dečak, sa jednim sedim čuperkom u glavi, ali još uvek plavim u duši.

    Moje pesme nisu pesme, nego pisma svakom od vas. One nisu u ovim rečima koje čitate, nego u vama, a reči se upotrebljavaju samo kao ključevi, da se otključaju vrata iza kojih neka poezija, već doživljena, već završena, već mnogo puta rečena, čeka zatvorena da je neko oslobodi."

Mika Antić