dugme Naši najpoznatiji naučnici

Nikola Tesla je jedan od najpoznatijih svetskih pronalazača i naučnika u oblasti fizike, elektrotehnike i radiotehnike. Rođen je 10. jula 1856. u selu Smiljan kod Gospića (Hrvatska), a umro je 7. januara 1943. u Njujorku (SAD). Njegova urna sa pepelom preneta je u Beograd jula 1957. godine i nalazi u Muzeju Nikole Tesle.  Najznačajniji Teslini pronalasci su polifazni sistem, obrtno magnetno polje, asinhroni motor, sinhroni motor i Teslin transformator. Tesla je otkrio jedan od načina za generisanje visokofrekventne struje, dao je značajan doprinos u prenosu i modulaciji radio-signala, a ostali su zapaženi i njegovi radovi u oblasti rendgenskih zraka. Njegov sistem naizmeničnih struja je omogućio znatno lakši i efikasniji prenos električne energije na daljinu. Bio je ključni čovek na izgradnji prve hidrocentrale na Nijagarinim vodopadima, gde mu je 1976. godine postavljen bronzani spomenik, isti kao spomenik koji se nalazi ispred Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu. Po imenu Nikole Tesle ime je dobila međunarodna jedinica mere za gustinu magnetnog fluksa - Tesla (T)

Mihajlo Pupin je bio naučnik, pronalazač, profesor na Univerzitetu Kolumbija i počasni konzul Srbije u SAD. Rođen je 4. oktobra 1854 godine u selu Idvor u Vojvodini, a umro je 12. marta 1935 godine u Njujorku. Bio je jedan od osnivača i dugogodišnji predsednik Srpskog narodnog saveza u Americi. Pupin je tokom svog naučnog i eksperimentalnog rada dao značajne zaključke važne za polja višestruke telegrafije, bežične telegrafije i telefonije, kao i za polja rentgenologije i elektrotehnike. Zaslužan je za pronalazak Pupinovih kalema. Zbog svog rada dobitnik je mnogih nagrada i medalja. Pored nauke, bavio se i sa pisanjem, a 1924. godine dobio je Pulicerovu nagradu za svoje autobiografsko delo "Sa pašnjaka do naučenjaka". Po njemu je pored ostalog dobio ime i beogradski institut koji se od 1946. godine zove Mihajlo Pupin.

Josif Pančić je bio lekar, botaničar, osnivač Zoološkog i Botaničkog kabineta, tvorac ogledne botaničke bašte,  osnivač Geološkog zavoda kao i prvi predsednik Srpske kraljevske akademije. Rođen je 5. aprila 1814. godine u selu Ugrine (Hrtvatska), a  umro je 25. februara 1888. godine u Beogradu.  Njegovi posmrtni ostaci nalaze se u mauzolej na najvećem vrhu Kopaonika, koji je ponjemu dobio ime Pančićev vrh. Tokom svog višegodišnjeg rada,  Josif Pnčić je  otkrio 102 i opisao oko 2.500 biljnih vrsta. Njegovo najznačajnije botaničko otkriće je nova vrsta četinara – omorika, koju je otkrio u selu Đurići na planini Tari i koja je po njemu dobila ime Pančićeva omorika.

Jovan Cvijić je bio geograf, osnivač Geografskog zavoda i Srpskog geografskog društva, predsednik Srpske kraljevske akademije, profesor i rektor Beogradskog univerziteta, počasni doktor Univerziteta Sorbone i Karlovog univerziteta u Pragu. Rođen je 11. oktobra 1865. godine u Loznici, a umro je u Beogradu, 16. januara 1927. godine. Tokom trideset godina svog intezivnog naučnog rada Jovan Cvijić se bavio podjednako društvenom i fizičkom geografijom, geomorfologijom, etnografijom, geologijom, antropologijom i istorijom. Išao je na mnogobrojne ekspedicije po Balkanskom poluostrvu, Južnim Karpatima i maloj Aziji, čiji su rezultat bila brojna naučna dela. Najviše je proučavao Srbiju, Istru i Jadransko primorje,  a njegovo najznačajnije delo se zove "Balkansko poluostrvo".

Milutin Milanković je bio građevinski inženjer, geofizičar, klimatolog, astronom, osnivač katedre za nebesku mehaniku na Beogradskom univerzitetu i svetski uvažavan naučnik. Rođen je 28. maja 1879. godine u mestu Dalj, u blizini Osijeka (Hrvatska), a umro je u Beogradu, 12. decembra 1958. godine.  Poznat po teoriji ledenih doba (Milankovićevi ciklusi) koja povezuje varijacije zemljine orbite i dugoročne klimatske promene. U svom stvaralačkom životu uradio i predložio reformu gregorijanskog i julijanskog kalendara, koja je prihvaćena na Svepravoslavnom kongresu u Carigradu 1923. godine, izradio je do tada najprecizniji kalendar  (Milenkovićev kalendar), ali nikada nije primenjen.

Ruđer Bošković je bio profesor univerziteta, osnivač Milanske opservatorije i direktor Optičkog instituta Francuske mornarice. Rođen je 18. maja 1711. u Dubrovniku (Hrvatska), a umro je u Milanu (Italija) 13. februara 1787. godine.  Tvorac je jedinstvenog zakona sile. Smatrao je da je elementarna čestica bez dimenzija izvor sile, a vreme i prostor je, nasuprot Njutnu, smatrao relativnim. Pronašao je dva geometrijska metoda za određivanje elemenata Sunčeve rotacije na osnovu posmatranja položaja tri tela, izračunao je dimenzije i spljoštenost Zemlje i otkrio geometrijski model izračunavanja putanja kometa.