zvezdica  Marko Kraljević i vila

Pesma “Marko Kraljević i vila”  je nastala u vremenu kada je potlačenom srpskom narodu koji se nalazio pod turskim zulumom bio potreban junak koji bi se po snazi, pameti ili inatu uzdizao iznad ostalih i kao takav ulivao narodu nadu u srca, davajući mu snagu da istraje pod turskim jarmom sa neuništivim snom o slobodi. Tako su narodni pevači stvorili mit o Marku Kraljeviću, nadčoveku ogromne snage koji se teškim buzdovanom u ruci suprotstavlja jačim i nadmoćnijim turskim velikašima. Njegova hrabrost, snaga i junaštvo su toliki veliki da mu ništa ne mogu ni vile, lepa i moćna nadprirodna bića.

    U pesmama i pričama u dalekoj prošlosti vile su opisivane kao božanska bića neprikosnovene moći koje se odlikuju lepotom, sujetnošću, plahovitošću, takmičarskim duhom i velikim magijskim sposobnostima. U ovoj pesmi vila Ravijojla je sačuvala ta najstarija svojstva vila: bila je lepa, sujetna, lepo  je pevala i nije mogla da dopusti da jedan običan smrtnik bude njoj u nečemu ravan, što je tipična osobina božanstava. Saznavši da Markov pobratim Miloš peva lepše od nje, postala je strašno ljubomorna i zabranila mu je pušta svoj prelepi carski glas i da se pesmom oglašava po Miroč planini. Marko Kraljević, kavgadžija i buntovnik u srcu, prkosan i željan da se suprotstavi vili i njenim pretnjama, naterao je svog pobratima da zapeva i tako izazvao njegovu nesreću, jer čim je pustio svoj glas vila je ispunila svoji pretnju i bez oklevanja ga je ustrelila u srce i glavu. Pogođen smrću svog pobratima koju je sam izazvao i ispunjen gorućom žudnjom da se osveti Marko je đeleo da se obračuna sa vilom. Nije se plašio njenih natprirodnih moći, niti očekivanog ishoda njihove borbe koja bi bila borba između običnog čoveka, smrtnika i nepobedivog božanskog bića. Po svaku cenu je želeo da  zaštiti ono što predstavlja najveću srpsku svetinju, a to je pobratimstvo i ljubav prema svom pobratimu. Nestrpljiv da što pre pronađe vilu i osveti joj se tvrdoglavi Marko zatražio je pomoć od svog vernog saputnika, vidovitog konja Šarca. Davao  mu je obećanja, nudio poklone, pretio, a Šarac, taj čudesni konj poslušavši svog gospodara brzo je  pronašao vilu na Miruču i sprečio je da pobegne nebu pod oblake. Napadnuta od strane hrabrog i neustrašivog srpskog junaka i sučena sa smrću vila je molila Marka za milost zaklinjući ga u boga i svetog Jovana, a njegovo srce puno ljubavi i milosti prema bogu i srpskim svecima uslišilo je njene molbe. Iz zahvalosti za Markov milostiv čin vila je na Miroču ubrala lekovito bilje i iz mrtvih vratila njegovog pobratima Miloša, dajući mu još lepši glas i još zdravije srce junačko.

Borba između Marka i vile je borba između muškarca ogromne snage željnog osvete i lepe, sujetne žene natprirodnih moći koja je toj snazi ne može da odupre. Marko je pobedio vilu jer je bio nadahnut ljubavlju prema svom pobratimu, a veličina i snaga pobratimske ljubavi jači su od svega. Pobediti natprirodno biće nije isto kao i pobediti običnog smrtnika. Zato Markov junački podvig i veličanstvena pobeda u borbi sa vilom, daju mu epitet nadčoveka, ljudske osobe koja je po svojoj snazi i snalažljivosti ravna nepobedivom mitskom biću.

Boske
MARKO KRALJEVIĆ I VILA

Književna vrsta:
Epska pesma iz ciklusa pesama o Marku Kraljeviću

Književni rod:
Epika

Tema:
Borba između Marka Kraljevića i vile nadahnuta njegovom ljubavlju prema pobratimu vojvodi Milošu.

Glavni likovi
Marko Kraljević, Miloš Obilić, vila Ravijojla

Mesto radnje
Miroč planina

 

Analiza

U narodnoj epskoj pesmi "Marko Kraljević i vila" prikazana je natčovečanska snaga Marka Kraljevića i istaknuta veličina pobratimske ljubavi.

Početak pesme: Motiv pobratimstva kojim počinje narodna pesma "Marko Kraljević i vila" je ono na čemu se datira celokupna radnja pesme čiji su nosioci hrabri srpski junaci Marko kraljević i Miloš Obilić. Reč pobratim označava važan odnos među ljudima. Pobratimi su jedan drugom po svemu ravni i jednaki, vole se i uzajamno poštuju. O emotivnoj jednakosti Marka i Miloša insistira se već u početnim stihovima pesme: 

Jedan drugom belo lice ljubi
Od milošte do dva pobratima.

Iako su pobratimi i između njih vlada ravnopravnost, Marko i Miloš u ovoj pesmi nisu opevani kao junaci iste moći. Miloš je slabiji, ranjiviji i plaši se kazne vile  Ravijojle, dok je Marko onaj koji zna kako se zaštititi od vile i onaj koji preuzima ulogu zaštitnika.

Zaplet: Vila je čuvar gore planine, čuvar granice i gospodarica onog sveta, a ulaz u taj svet strogo je zabranjen neposvećenima ljudima. Čak i kada bi im se dozvolio ulaz, oni nisu smeli ni da govore ni da se osvrću dok borave u njemu, Vrsta i težina kazne za onog ko se ne pridržava pravila uvek je bila ista: ranjavanje ili smrt. Vile su kažnjavale svako svojevoljno narušavanje granica njihovog domena i neodgovarajuće ponašanje. Samim Markovim lepim pevanjem i natpevavanjem sa vilom prekinuta su pravila, i Marko je morao biti kažnjen.

Miloš peva, vila mu otpeva,
Lepše grlo u Miloša carsko,
Jeste lepše nego je u vile.
Rasrdi se vila Ravijojla,
Pak odskoči u Miroč planinu,
Zape luka i dve bele strele,
Jedna ud’ri u grlo Miloša,
Druga ud’ri u srce junačko

Vrhunac: Borba Marka Kraljevića sa vilom je sukob sličnog sa sličnim. Snažan junak mora imati snažnog protivnika, onog koji mu je ravan. Marko je bio pun snage, volje i želje za pobednom, ali je vila bila moćnija. Zato on, svestan svoje ograničenosti u pomoć priziva svog vernog saputnika, konja Šarca. koji je vidovit, ima moć da vidi natprirodne pojave i zna kako da se kreće kroz planinu koja je prostor demona. Tako je, u ovoj pesmi, po svojim svojstvima Šarac ravnopravan vili, i jedino zajedno, konj i konjanik imaju moć da nadvladaju demone prirode. Da bi dosegao vilu, Šarac mora da se propne do oblaka tako što će skakati tri koplja u visinu i četiri unapred.

Vila leti po vru planine,
Šarac jezdi po sredi planine,
Ni gde vile čuti ni videti.
Kad je Šarac sagledao vilu,
Po s tri koplja u visinu skače,
Po s četiri dobre u napredak,
Brzo Šarac dostigao vilu;

Rasplet: U trenutku kada je vila sustignuta, ona biva surovo kažnjena. Marko na njoj iskaljuje sav svoj bes i gnev i tera je da oživi Miloša. Iskoristivši Markovu ljubav prema bogu i Jovanu Krstitelju, vila ga moli za oproštaj, a kada joj Marko podari život odlazi u skupljanje lekovitog bilja. Nabravši bilje po Miroču, Ravijojla isceljuje i vaskrsava Miloša Obilća i čini ga boljim nego što je bio.

Lepše grlo u Miloša carsko,
Jeste lepše nego što je bilo,
A zdravije srce u junaku,
Baš zdravije nego što je bilo.

Epilog: Miloš se tako ponovo rađa u svom novom liku majstora pevača, bolji, lepši i zdraviji, onakav kakav je kao idealni junak i opisan u svojoj društvenoj zajednici.