Kneževa večera
Kneževa večera je epska narodna pesma u kojoj je opevana zdravica kneza Lazara srpskim velikašima i vitezovima i odgovor Miloša Obilića na kneževu zdravicu.
Skup kneza Lazara sa srpskim velikašima i vitezovima odigrao se na tajnom mestu u Kruševcu, noć uoči bitke na Kosovu polju. Svi su za stolom imali svoje mesto i bili su raspoređeni po važnosti. Na čelu stola sedeo je Lazar, s njegove desne strane stari Jug Bogdan i devet Jugovića, a sa leve strane Vuk Branković i ostala gospoda. Na dnu stola, naspram kneza Lazara sedeo je njegov najveći i najbolji vitez, Miloš Obilić. U svojoj zdravici Knez Lazar nazdravlja svojim gostima po njihovoj važnosti i osobinama, prvo po stareštvu, pa po gospodstvu, milosti, lepoti, visini i na kraju po junaštvu. Zaplet nastaje kada knez nazdravi Milošu Obiliću i svojim rečima iskaže sumnju u njegovu vernost. Kneževe reči prekora su pune blagosti, jer umesto pretnje kaznom on Milošu nudi nagradu za dotadašnju vernost. Nepravedno optužen za izdaju i osramoćen pred ostalom srpskom gospodom, Miloš Obilić na kneževe blage reči je reagovao burno. Došlo je do sukoba između dve centralne ličnosti kosovskog epa. Miloš se zahvalio knezu na daru, ali ne i na njegovoj besedi. Za sebe je rekao da nikada nije bio, niti će biti izdajnik i upozorio je kneza da je pravi izdajnik onaj ko je njemu najbliži. Miloš je sumnjao da su klevete potekle od Vuka Brankovića i znao je da svoju čast može odbraniti samo junačkom borbom u boju na Kosovu. Da bi dokazao svoju ispravnost i odanost bio je spreman i da umre. Zbog toga je dao zakletvu pred svim gostima da će ubiti turskog cara Murata i da će se, ako kojim slučajem preživi, osvetiti Vuku Brankoviću zbog klevete.
U ovoj pesmi kroz knaževu zdravicu kataloški su nabrojana imena srpskih junaka prema njihovoj važnosti i epskoj slavi, a glavni motiv pesme su sumnja na izdaju, međusobno nepoverenje i svesno žrtvovanje junaka za odbranu svoje časti.
Boske
Kragujevac, 2009
.
Epska pesma iz kosovskog ciklusa pesama
Komadi od različitijeh kosovskijeh pjesama - III odlomakOvaj odlomak o Kosovskom boju je najznačajniji i najpoznatiji u kosovskom ciklusu pesama, a pojavio se u narodnom predanju krajem 15. veka.
Tema
Sumnja kneza Lazara u njegovog najboljeg i najvećeg viteza Mikoša Obilića, sukob ove dve centralne ličnosti kosovskog boja, Milošev zavet i pretnja Vuku Brankoviću.Glavni likovi
Knez Lazar i Miloš ObilićOstali likovi - kataloški nanizani kosovski junaci
Jug Bogdan, Vuk Branković, devet Jugovića, Kosančić Ivan, Toplica MilanMesto i vreme odvijanja radnje
Tajno mesto u Kruševcu gradu, noć uoči bitke na KosovuAnaliza
Kneževa večera je predstavljena kao dramska scena. Ona podseća na tajnu večeru apostola. Zaplet počinje kada se knez Lazar obrati Milošu Obiliću na vrlo neobičan, za Miloša uvredljiv način. Nazdravljanje je često korišćena situacija. Dramatizuje radnju i podstiče na dalji tok. Dok nazdravlja knez Lazar nabraja kosovske junake, tako da je funkcija ove pesme kataloško nizanje junaka po njihovoj važnosti i epskoj slavi. Taj postupak prikazivanja junaka naziva se epski katalog junaka. U ovom odlomku najupečatljivije je predstavljanje Miloša Obilića i Vuka Brankovića. Oni su predstavljen kao suprotnosti. Miloševa odrednica je junaštvo, a Vukova gospodstvo. Pošto je Miloš poginuo na Kosovu polju, a Vuk Branković je izvukao živu glavu, na toj istorijskoj činjenici se izgradila legenda o izdaji, tako da su, pre nego što su istoričari dokazali suprotno, motiv izdaje i Vuk Branković kao negativan junak i izdajnik ušli u narodnu književnost.
|
|
Slavu slavi srpski knez Lazare
U Kruševcu mjestu skrovitome,
Svu gospodu za sofru sjedao,
Svu gospodu i gospodičiće:
S desne strane starog Jug Bogdana,
I do njega devet Jugovića;
A s lijeve Vuka Brankovića,
I osralu gospodu redom:
U zastavu vojvodu Miloša,
I do njega dv'je sprske vojvode:
Jedno mu je Kosančić Ivane.
A drugo Toplica Milane.
Car uzima zlatan pehar vina,
Pa govori svoj gospodi srpskoj:
"Kome ć' ovu čašu nazdraviti?
Ako ću je napit' po starještstvu,
Napiću je starom Jug-Bogdanu;
Ako ću je napit' po gospodstvu
Napiću je Vuku Brankoviću;
Ako ću je napit' po milosti,
Napiću je mojim devet šura,
Devet šura, devet Jugovića;
Ako ću je napit' po ljepoti,
Napiću je Kosančić-Ivanu;
Ako ću je napit' po visini,
napiću je Toplici Milanu:
Ako ću je napit' po junaštvu,
Napiću je vojvodi Milošu.
Ta nikom je drugom napit' neću,
Već u zdravlje Miloš-Obilića:
Zdrav Milošu, vjero i nevjero!
Prava vjero, potonja nevjero!
Sjutra ćeš me izdat' na Kosovu,
I odbjeći turskom car-Muratu;
Zdrav mi budi i zdravicu popij;
Vino popij, a na čast ti pehar!"
Skoči Miloš na nogi lagane,
Pa se klanja do zemljice crne:
"Vala tebe, slavni knez-Lazare!
Vala tebe na tvojoj zdravici,
Na zdravici i na daru tvome;
Al' ne vala na takvoj besjedi;
Jer, tako me vjera ne ubila!
Ja nevjera nikad bio nisam,
Nit' sam bio, niti ću kad biti,
Nego sjutra mislim na Kosovu
Za rišćansku vjeru poginuti;
Nevjera ti sjedi uz koljeno,
Ispod skuta pije ladno vino:
A prokleti Vuče Brankoviću,
Sjutra jeste lijep Vidov danak,
Viđećemo u polju Kosovu,
Ko je vjera, ko li je nevjera,
A tako mi Boga velikoga!
Ja ću otić' sjutra u Kosovo,
I zaklaću turskog car-Murata,
I staću mu nogom po gr'oce;
Ako li mi Bog i sreća dade,
Te se zdravo u Kruševac vratim,
Uhvatiću vuka Brankovića,
vezaću ga uz to bojno koplje,
Kao žena kuđelj' uz preslicu,
Nosiću ga u polje Kosovo."