zvezdica Da li me roditelji razumeju?

Nisam dete, a nisam ni odrastao čovek. Imam četrnaest godina i ušao sam u doba života u kome vlada opšta zbrka, pa se često pitam ko za to snosi krivicu. Da li sam kriv ja i lude godine u kojima se trenutno nalazim ili moji roditelji i njihove, meni čudne i nerazumljive, vapitne mere?

Kada bi mi neko postavio direktno pitanje da li me moji roditelji razumeju ili ne, verovatno bih kao i većina mojih vršnjaka odgovorio odrično. Ne, roditelji me ne razumeju dovoljno. Kažu mi da sam odrastao i da moram da se ponašam zrelo i odgovorno, a s druge strane mi ne dozvoljavaju da kao odrastao čovek sam donosim odluke o tome šta ću da činim i da sam izaberem šta je za mene najbolje. Smatram da oni uopšte nisu svesni haosa koji se nalazi u meni i oko mene i da su njihove metode kažnjavanja loše, a kazne prestroge. Oduzimanje telefona, ukidanje interneta, zabrana treniranja i izlazaka sa drugarima… I sve to samo zbog toga što me mrzi da učim neke predmete i ponekad dobijem lošu ocenu. Mislim da nijedna osoba mojih godina ne voli školu i da imati sve petice nije najvažnija stvar na svetu. Ne razumeju ni to što želim da izlazim u grad, u diskoteke i kafiće. Kažu mi da tamo se puši, pije i ima svakakvog sveta, pa pomislim da su potpuno zaboravili na vreme kad su oni bili mladi i do kasno u noć tumarali ulicama svoga grada. Pa, šta ako je njihov grad bio mali i svi su se međusobno znali? Zašto ne shvate da život ide dalje i da su naše generacije naprednije od njihovih? Slažem se sa tim da sam mlad, nedovoljno zreo i da nemam mnogo životnog iskustva, ali nisam glup. Znam da razlikujem dobro od lošeg i da vodim računa o sebi. Nikada ne bih učinio nešto što bi nanelo štetu drugima, a i meni samom. Nije mi jasno kako to ne razumeju.

Svestan sam da me moji roditelji mnogo vole i da njihovo nerazumevanje potiče iz te ogromne ljubavi i straha da ću od njih otići jednog dana možda nekim, za njih pogrešnim putem. Smatraju da sam još uvek mali i nezreo dečak o kome moraju da brinu. Kada bi konačno prihvatili da sam odrastao mladić koji zna da se brine sam o sebi, sigurno bi me bolje razumili i poštovali moje želje i moje odluke, jer što pre svoje dete smatraš čovekom, ono će čovek i postati.

Boske

 

Odluka

Život je sve nešto iz početka.
Juče i prekjuče sutra ne vrede.
Nema na svetu dva ista petka,
dve iste nedelje,
dve iste srede.
Pa čemu onda razočaranja?
Ako je jedna ljubav - ćorak,
Odmah se drukčije i lepše sanja.
I kad si najviše tužan i gorak
nekih se novih očiju setiš
i shvatiš da letiš... divnije letiš.
Ko je to video da dečak pati?
Da kunja kmezav i da plače?
Svaki put moraš iznova znati
da voliš bolje, da voliš jače.
Ne da se vadiš.
Ne da se tešiš.
Već da se istinski do neba smešiš.
Nema na svetu dve iste srede,
dva ista utorka,
dva ista petka.
Sve nove ljubavi drukčije vrede.
Živi se svaki put iz početka.
Zivi se da se nikad ne pada.
Da budeš snažniji posle oluje.
I da se u tvom srcu već sada
100 zlatnih zvezda unapred čuje.

                            Mika Antić

 

 

PRAVILA BILA GEJTSA ZA TINEJDŽERE

Bil Gejts, američki biznismen i informatičar, osnivač kompanije Microsoft i jedan od najbogatijih najbogatijh Amerikanaca, održao je govor u jednoj srednjoj američkoj školi i naveo nekoliko pravila na kojima je izgradio svoj život i svoje bogatstvo, a koje tinejdžeri nisu i nikada neće naučiti u školi.

Ta pravila su:

  • Život nije fer, navikni se na to! 

  • Svet ne interesuje tvoje samopoštovanje. Svet te prihvata ako postigneš nešto pre nego što počneš da se osećaš dobro u svojoj koži.

  • Nećeš zarađivati 60.000 dolara godišnje čim izađeš iz srednje škole.

  • Nećeš biti potpredsednik sa službenim telefonom, sve dok to ne zaradiš. 

  • Ako misliš da ti je učitelj strog, čekaj dok ne dobiješ šefa. 

  • Pečenje hamburgera nije ti ispod časti. Tvoji preci imali su drugu reč za pečenje hamburgera. Zvali su to prilikom

  • Ako pogrešiš, nisu tvoji roditelji krivi, ne kukaj nad svojim greškama, uči iz njih.

  • Pre tvog rođenja tvoji roditelji nisu bili dosadni kao sada. Postali su takvi zbog plaćanja tvojih računa, čišćenja tvoje odeće i slušanja tebe kako pričaš kako si kul.

  • Tvoja škola ima način za rešavanje i pobednika i gubitnika, život nema. U nekim školama ukinuli su negativne ocene i daju ti bezbroj prilika da daš pravi odgovor, ali to nema nikakve sličnosti sa stvarnim životom.

  • Život nije podeljen na polugodišta, nema slobodnog leta i vrlo malo zaposlenih je zainteresovano da ti pomogne da nađeš sebe. To činiš u svoje slobodno vreme. 

  • Televizija nije pravi život. U pravom životu ljudi moraju da napuste kafić i odu na posao

  • Budi ljubazan prema štreberima. Velike su šanse da ćeš raditi za njih jednog dana.